|
|
prigovaranjasvimanjima
24.05.2008., subota
Nastradali hodočasnici! San pravednika!
Čitam komentare na forumu jutarnjeg i osjećam laganu jezu koja me obuzima po rukama! istina na balkonu sam, kasno je i malo je zahladnjelo!
Ne vjerovat u Boga i nije neka fora, kao i vjerovat u Boga! Oni koji vjeruju imaju brigu više: zašto ne uspijevaju živjeti prema onome što vjeruju!
Ali kakav to može biti um koji u prometnoj nesreći, umrlo je troje ljudi, nalazi dokaz kako Boga nema!
Činjenica da takav um postoji dokaz je da ga baš ima: takva osoba je najveći svjedok njegova postojanja jer ga ne može smislit pa i u prometnoj nesreći vidi činjenicu da ga nema.
A zašto ga ne može smislit? Vjerojatno zbog vlasite laži, prevare, nepravde, krađe, nevjere; takvima Bog smeta! Nama običnim smrtnicima mogu muljat, mogu nas zavarat, mi o njima mislimo da su sve samo ne varalice, ali oni sami znaju da Bogu ne mogu lagat.
Iako znaju da se ne može dokazat da Boga ima, strah da možda nisu u pravu upravlja njihovim životima. Takvi ljudi u tuđoj nesreći mogu i traže nešto dobro za sebe!
Pokojnicima: Počivali u miru!
|
23.05.2008., petak
Prosvjedi učenika drugih razreda 27.05. 2008.
Evo čitam kako će učenici drugih razreda na prosvjede protiv državne mature. I onako malo razmišljam, pokušavam shvatit, čitam tko su organizatori. Zanimljivo! Zanimljivi organizatori: politički osvješteni još prije koju godinu!
Ali, nije važno, djeca imaju pravo prosvjedovati!
Strah, opasan je strah! Čuda radi, od muhe radi slona, od bijesnog auta avion!
Zašto se bojimo reći ovo: dragi učenici sve nejasnoće se daju riješiti informacijama za koje kažete da ih nemate, ali strah informacije ne uništavaju! Hrabrost nije odsutnost straha već sposobnost suočit se sa strahom.
Bojite se državne mature: a da možda upišete dopisnu školu.
Kritični ste prema današnjem društvu, jer ne vrednuje znanje i rad već nogometaše i misice; imam osjećaj da ste vi, u stvari, ljubomorni jer niste nogometaši i misice, a ne, da želite znanje i stručnost.
Dragi moji, do znanja je teško, morate se mučit, trudit, ne spavat, odrediti prioritete u život; sad ću reći nešto užasno: umjesto zabave često puta izabrati učenje. A joj!
Hodate okolo i hvalite se kako je u gimnaziji teško: istina je, ali sami ste izabrali teško: kad izaberete nešto teško, onda nije normalno da pokušavate proći što lakše; dobro, malo vrludanja je normalna učenička praksa, ali ne smije biti stav!
Zašto koristim termin normalan? Jer želim zvučat pozitivno, inače bih upotrijebio riječ glupost!
I sad se onako mislim, ljudi koji vas podržavaju bespogovorno, koji su čak sretni jer ste takvi, tko su oni, koji su njihovi interesi?
Možda su upravo oni prije nekih iks godina bili gimnazijalci, koji su, jer im je tata ili mama bio vojno lice ili liječnik opće prakse ili partijski kadar, upisali gimnaziju, i shvatili da nisu sposobni, al roditelji će to riješiti. Tu frustraciju nikad neće zaboravit, a moraju joj dati smisao. Vi im dajete smisao!
Inače, dajte gađajte škole, ministarstva, nečim vrijednim: novčanicama, po mogućnosti eurima, čokoladama, neotvorenim sokovima: što je skuplje ono što bacate to je vaš prosvijed vrijedniji; najlakše je prosvijedovat na način da kažete kako nećete nešto;
Aj organizirajte bijeli štrajk;
Učite više nego do sad!!!
|
15.05.2008., četvrtak
Apel za Budaka, ili apel za novi sudski proces?!
Nije mi jasno, naslov govori o apelu za Budaka, a tekst o apelu za obnovu sudskog procesa!
Ili se možda naslov odnosi na neki drugi apel a ne na onaj o kojem govori tekst, ili je možda greškom ovaj naslov iznad ovog teksta jer apel za budaka ne postoji, ili, ili, ili...
Hm, čini mi se da naši novinari pomalo gube kompas ili rade na normu - nije bitno što već treba napisati toliko tekstova koliko treba, a što će u njima pisati i nije nešto važno.
Istina, podcjenjivanje nas običnih čitatelja iritira al nema veze.
Gospodin Flego, čovjek kojeg se toliko citira i pita za mišljenje prigovara kako ovaj drugi gospodin nema veze o etici i da nije stručan. Bravo, gospodine Flego: naši novinari također nisu stručni i nemaju pojma o onome što pišu.
A što se tiče etike: u srednjim šolama etiku prečesto predaju profesori povijesti - etika je filozofska disciplina a ne bon ton. A kad je filozofija u pitanju ponekad je dobro čuti i one koji o tome nemaju pojma jer čemu onda filozofija, ili, ili, ili, ili...
Gospodin Flego ipak ne razumije: ovaj apel je za obnovu sudskog procesa a ne Budaka!!!
|
09.05.2008., petak
O neukusu se ne raspravlja!!!
Davno, prije mnogo godina mudri ljudi djeci su rekli kako degustibus non est disputandum ili kako bi danas to preveli mnogi urbani stanovnici grada na četiri rijeke o ukusima se ne raspravlja.
Što znači biti urban građanin! Urbs je latinski naziv za grad pa bi urbani građanin valjda bio gradski građanin. Što opet znači da postoji i negradski građanin.
Zanimljivo - novinar uglednog lista u svojem lokalnom izdanju popljuje sve koji nisu gradski građani, usput za njega je to istoznačnica intelektualcu, postavivši se u poziciju estetskog suca kojeg su davno prije mnogo godina u svojoj blizini imali razni carevi, kraljevi ili jednostavnije rečeno tirani, diktatori, satrapi. Ono što nikako ne mogu dokučiti je tko je njegov car, kralj, satrap.
Ili je možda on sve to!
Istina, ova mudra poslovica prema ovom degustibus mogla bi se odnositi samo na hranu, premda, uzimajući u obzir širinu tih mudrih ljudi, ali i njihova jezika, vjerojatno se odnosilo na sve ukuse i neukuse.
Urbani građani ilitiga intelektualci o ukusima ili neukusima promišljaju, kritički se osvrću. Upravo ovo osvrćanje dovodi ih u opasnost da ne vide sebe jer cijelo vrijeme gladaju oko sebe. Ono što ne podnose su oni koji ne dolaze iz njihovod urbanog građanskog plemena tj. intelektualnog kruga trokutastog oblika.
Ta isključivost, svojstavena samo sitnim dušama urbanog građanstva, degenerira činjenicu intelektualnog. U novinama mogu i rade jedino intelektualci, a kad su degenerirali u svom intelektualizmu, omalovažavaju i što je najgore ISKLJUČUJU, iz postojanja sve koji nisu oni.
Davno prije mnogo godina carevi, kraljevi i satrapi su se tako ponašali. I to je bilo normalno!
E danas više nije tako!
Uživajte u svom urbanom građanstvu, degeneriranom intelektualizmu i ne zaboravite da intelektualac pita a ne sudi!!!
|
25.04.2008., petak
Umiru djeca!!!
Roditelj sam. Nevjerojatno je kako doživljavamo drukčije patnju djece kad imamo vlastito djete. Prije bih se zgražao kad bih vidio ili pročitao o nekoj nesreći u kojoj su nastardala djeca. Danas shvaćam da je to zgražanje ništa naspram boli u prsima koju osjetim kad vidim kako djeca stradaju. Odmah pomislim da tako može nastradati i moje dijete. Strašan osjećaj.
Pijani otac odveo je u smrt tromjesečno dijete. Njegov život od tog trenutka više ne pripada njemu već njegovom mrtvom djetetu. Ne želim sudit, ostatak života njegova je osuda.
Biti roditelj nije pravo već mogućnost. Iz te činjenice proizlazi istina da ako imaš dijete nisi više vrijedan od onog tko ga ne može ili ne želi imati. Isto tako izlazi i istina da je roditeljstvo najveća žrtva u koju se čovjek upušta.
Male plave ili smeđe oči najjasnije su ogledalo u kojem se možemo ogledati i shvatiti tko smo. Svi smo jednom bili ogledalo!!!
Umiru djeca!!! To su pak Božja posla!!!
|
23.04.2008., srijeda
Pobunili se srednjoškolci? Ne vjerujem!
Vele da su se pobunili srednjoškolci, ma dajte molim vas, vjerojatno zbog nekvalitetnih nastavnika, ravnatelja, roditelja!
Molim?
Zbog prljavih sanitarnih prostorija.
Nastavničkih naravno!
Svojih?
Onih u kojima oni razbijaju sav inventar, šaraju po zidovima...
Da!
Svaka čast srednjoškolci! To se zove revolucija! Promijenimo sami sebe!!!
|
|
|